Nuklearno oružje: Ko ga poseduje, a ko krije da ga ima
Čovečanstvo duže od 80 godina vlada nuklearnom energijom, međutim, uprkos tome što je ta tehnologija dala mnogo dobrog svetu - pre svega čist izvor energije, nuklearna energija - tačnije oružje zasnovano na nuklearnoj energiji - bilo je i ostalo razlog za strah. Poslednjih godina sve se češće "zvecka" nuklearnim oružjem, posebno tokom trogodišnjeg sukoba Rusije i Ukrajine, a rat Izraela i Irana ovih dana je samo raspirio zabrinutost. Nuklearno oružje je upotrebljeno samo dva puta u istoriji. Prva nuklearna sila - Sjedinjene Države bacile su dve bombe na Japan 1945. i ubili su više od 200 000 ljudi. Od tada do danas mnogo toga se promenilo - umesto jedne, sada je devet nuklearnih sila u svetu, a razvijene su nuklearne bombe u odnosu na koje razorna moć "Debelog čoveka" i "Malog dečaka", kako su Amerikanci nazvali bombe koje su bacili na Hirošimu i Nagasaki - deluje skromno.

Danas je u svetu 12 000 nuklearnih bojevih glava. Iako je to i dalje veliki broj, znatno je manji od 63 000 bombi, koliko ih je bilo 1985. na vrhuncu nuklearnog naoružavanja sveta. Najviše nuklearnih bojevih glava ima Rusija - 5500, slede Sjedinjene Države sa 5300; zatim Kina sa 600, Francuska sa 290 i Velika Britanija sa 225. Od devedesetih do danas, nuklearne sile su postali i Indija, koja ima 180 nuklearnih bojevih glava, Pakistan koji raspolaže sa 170 i Severna Koreja koja ima 50. Iako to ne priznaje, ali i ne demantuje - nuklearna sila je i Izrael, a procenjuje se da ima 90 nuklearnih bombi.
Objašnjene za to što je danas manje nuklearnih bombi nego pre 40 godina leži u Sporazumu o nuklearnoj neproliferaciji, odnosno u dogovoru o neširenju nuklearnog oružja iz 1968. Da je dogovor o kontroli naoružanja neophodan, tada su se saglasile najveće nuklearne sile - Sjedinjene Države i Sovjetski Savez. Tada su kao nuklearne sile priznate - Sjedinjene Države, Sovjetski Savez (Rusija), Velika Britanija, Francuska i Kina.
"Državama koje su Sporazumom priznate kao nuklearne sile, naglašavam, nije dato neograničeno pravo da poseduju nuklearno oružje, već su dogovorom te države obavezane da se razoružaju. Nakon Hladnog rata nuklearni arsenali su drastično smanjeni. Rusija i Amerika su 2011. potpisale sporazum, takozvani 'Novi START' kojim je uspostavljen odnos snaga - 1550 razmeštenih strateških nuklearnih bojevih glava između Vašingtona i Moskve. Dogovor su jedva produžili predsednici Vladimir Putin i Džozef Bajden 2021. godine, a pošto ističe sledeće godine u februaru - Putin i Donald Tramp će morati da postignu novi dogovor o kontroli strateških snaga ukoliko žele da zadrže sadašnji režim", izjavila je za Insajder Marina Kostić Šulejić iz Centra za neproliferaciju, kontrolu naoružanja i razoružanje.
Pored koncepta posedovanja nuklearnog oružja, postoji i koncept "nuklearnog deljenja". To znači da jedna nuklearna sila skladišti svoje oružje u drugim zemljama. Takvih država je šest i sve su u Evropi - Italija, Turska, Belgija, Nemačka i Holandija skladište američke nuklearne bombe a u Belorusiji se nalaze ruske bombe. Kostić Šulejić kaže da se "nuklearno deljenje" ne smatra protivnim Sporazumu o neproliferaciji.
"Pretpostavlja se da u Evropi ima 150 američkih nuklearnih taktičkih bojevih glava i one su smeštene u posebnim skladištima. Te bojeve glavu su pod američkom kontrolom, pod američkim autorizacionim kodovima i ne mogu se same aktivirati - s tim što države koje ih skladište imaju te avione dvostruke namene koje mogu samo da dopreme nuklearne bojeve glave. Dakle, nemaju kontrolu da njima, ne mogu da ih aktiviraju. Slična situacija je sa Belorusijom u tom smislu da su bombe ostale pod punom kontrolom Rusije. One nisu date Belorusiji, one se ne daju u vlasništvo nekoj drugoj državi i zbog te činjenice se nuklearno deljenje za sada smatra neproliferacijom", navela je ona.
Izrael i Iran - rat nuklearne sile i sile koja to želi da postane
Rat Izraela i Irana koji je izbio prošle nedelje sa obrazloženjem Tel Aviva da su to "preventivni napadi jer je Teheran blizu da napravi nuklearnu bombu". Iran oduvek tvrdi da je njegov nuklearni program "u miroljubive svrhe" i da cilj nije bomba. Teheran se poziva na takozvani treći stub Sporazuma o nuklearnoj neproliferaciji, koji kaže da je dozvoljeno korišćenje nuklearne energije u miroljubive svrhe bez diskriminacije.
"U slučaju Irana je nastao problem u vezi sa obogaćivanjem uranijuma, jer sadašnje nuklearne elektrane koriste nisko obogaćen uranijum od 3 odsto. Kritičari Irana kažu da Teheran nema racionalno objašnjenje za dodatno obogaćivanje uranijuma, osim ako neće da ide u stvaranje nuklearne bombe. Iranu je, kažu, za stvarne potrebe nuklearne energije, dakle u miroljubive svrhe, potreban nisko obogaćeni uranijum od 3 odsto a Iranci su najpre otišli na 20 odsto, a zatim i na 60 odsto obogaćivanja uranijuma. Zbog toga su izgubili opravdanje da se radi o miroljubivoj upotrebi", kaže Kostić Šulejić.
Zbog toga su glavne mete Izraela ovih dana iranska postrojenja za obogaćivanje uranijama. Iako su sada delom oštećena, glavni delovi iranskih postrojenja su duboko ispod površine zemlje.
"Natanz i Fordo su glavna iranska postrojenja u kojima se sprovodi obogaćivanje uranijuma. Međutim Izrael ne može da gađa Fordo bez američke podrške i to je ono što se sada razmatra - samo američko naoružanje može da probije toliku dubinu na kojoj je Fordo. Ipak mislim uništenje tih objekata neće rešiti problem iranskog nuklearnog programa, a to otvara mogućnost za dalju eskalaciju rata i eventualni pokušaj promene režima u Iranu", ocenjuje Kostić Šulejić.
S druge strane, iako to nikada nije priznao, Izrael se smatra nuklearnom silom koja raspolaže desetinama nuklearnih bojevih glava.
"Izrael nema takozvani sveobuhvatni sporazum sa Međunarodnom agencijom za atomsku energiju i nije potpisnica Sporazuma o neproliferaciji. Zbog toga Iran koji je potpisao Sporazum iz 1968. kaže da problem nije u njemu, već u Izraelu za koji se ne zna da li ima nuklearno oružje i nije pod sveobuhvatnom kontrolom međunarodne agencije. Iran je sve vreme pričao da je problem u Izraelu i da sve vreme oseća pretnju od izraelskog nuklearnog naoružanja. Teheran je obogaćivanjem uranijuma verovatno pokušao da stekne status 'latentne nuklearne sile' koja bi mogla da ima odvraćajuću ulogu u odnosu na Izrael, što je izgleda bila pogrešna kalkulacija. Iran se malo preigrao sa tim obogaćivanjem uranijama bez nekog posebnog razloga, a onda je reagovao Izrael koji ima američku podršku. Iran je trebalo da računa na to", zaključila je Kostić Šulejić.
Novinar Žikica Stevanović
Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.insajder.net.