Pregovori o Gazi: Hamas oslabljen, Tramp ambiciozan, Netanjahu kalkuliše (VIDEO)

Rat u Gazi ne jenjava, uz kratkotrajno primirje početkom ove godine. Nastavlja se humanitarna katastrofa, dok hiljade civila gube živote. Poslednji pokušaji da se postigne dogovor o prekidu vatre otvaraju pitanje - ima li nade da ovaj put pregovori donesu dugoročan mir? O tome, o ulozi SAD i unutrašnjim kalkulacijama izraelske politike, u emisiji Svet i mi govorio je politikolog Nikola Tucakov iz Instituta za evropske studije.

Predsednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp i premijer Izraela Benjamin Netanjahu na sastanku u Beloj kući. Foto: Tanjug/AP Photo/Alex Brandon

Novi pregovori između Izraela i Hamasa održavaju se u atmosferi iscrpljenosti, vojnih gubitaka i rastućeg međunarodnog pritiska. Dok se čini da su sve strane oslabljene višemesečnim sukobima, analitičari se pitaju da li bi aktuelni razgovori konačno mogli da dovedu do održivog prekida vatre. Politikolog Nikola Tucakov ocenjuje da su se okolnosti donekle promenile – i da, iako daleko od garancije, daju više prostora za nadu nego prethodni pokušaji.

„Ovog puta imamo određene razloge da budemo malo više optimistični. Radi se o situaciji u kojoj su malo drugačije raspoređene karte. Hamas je značajno slabiji nego što je bio u trenutku kada je mogao da diktira neke uslove. Benjamin Netanjahu je imao određene uspehe na drugim poljima, pre svega u Libanu, Siriji i Iranu, naročito Iranu, na osnovu kojih sada već ne može da se pokaže kao nekakav gubitnik u toj meri ukoliko ne sprovede sve svoje odluke i sve svoje namere u pojasu Gaze, pa to srazmerno jača njegovu poziciju sprem biračkog tela, što je jako bitna stavka u proračunima, jer kako će se ponašati i na spoljnopolitičkom planu. Imamo Trumpovu administraciju, koja je rešena da sprovede nekakav mir, a nedavno je pokazala da jeste relativno kadra da Izrael zauzda kada je to potrebno. S obzirom na sve te okolnosti, imamo određenog razloga da budemo malo optimističniji nego u prošlosti“, kaže Tucakov.

Slabljenje Hamasa i njegovog glavnog pokrovitelja, Irana, takođe menja odnose moći. Prema Tucakovu, to otvara više prostora za odlučujući američki uticaj.

„Amerika jeste kadra da očigledno nametne određena rešenja kada je to potrebno. Pokazao se kao takav lider koji može da nameće rešenja i u skladu sa tim treba gledati težište odlučivanja na toj strani, a ne nužno na strani Benjamina Netanjahua. I ukoliko je Trampu, bitnije da postane nekakav mirotvorac gde god on to može, onda u tom smislu možemo da gledamo optimističnije.“



Tucakov naglašava da su unutrašnjepolitički interesi izraelskog premijera ključni faktor u svim dosadašnjim fazama rata, i da će tako biti i ubuduće.

„Mi uvek moramo da gledamo kako će Benjamin Netanjahu da proceni svoje šanse na budućim izborima. To je nešto što je do sada diktiralo tok celog ovog rata i svih ovih ratova koji su se odigrali još od 7. oktobra 2023. godine. U takvoj situaciji, kada je on već stekao određene poene i kada zapravo raste rejting Netanjahove stranke u datom trenutku, to je njemu osigurano. SAD ima jednu jako pregovaračku poziciju što se tiče Izraela, ali to u suštini jeste ograničeno samo na SAD, ne nužno na te sve zapadne partnere, koji se ili isključuju ili daju nekakve manje pretnje koje verovatno nisu sposobni da ispune do kraja čak i kada bi želeli. Netanjahu će verovatno tražiti neka uverenja od Trampa da je sve pokriveno, imaće podršku u šta god da uradi, imaće podršku u nekom mirnom dopskom periodu, da on može mirno da okonča rat bez dalje brige za sopstveni rejting. I ova cela stvar sa nominovanjem za Nobelovu nagradu za mir, je kao jedan simptom, nuspojava te jedne vrste dvorske politike koju Tramp očigledno neguje pred kamerama. Za Netanjahua je sada logično da on i sa takvim nečim izađe. Tome ipak ne treba pridavati preterano značaja, treba gledati strateške, strukturne interese ovih dveju zemalja, a takođe ne treba ni računati mnogo na međunarodni ugled Benjamina Netanjahua u ovom trenutku.“

Jedna od tema koja je izazvala kontroverze jeste i predlog izraelskog ministra odbrane o osnivanju tzv. humanitarnog grada na ruševinama Rafe. Ideja da bi čitava palestinska populacija bila preseljena na jednu lokaciju, iz koje ne bi bilo dozvoljeno izlaziti, izazvala je brojne osude. Tucakov taj predlog vidi kao deo unutrašnjepolitičke igre.

„To jeste jedna izjava koja je po meni jako značajna za takozvanu unutrašnju upotrebu. Netanjahuova vlada u velikoj meri zavisi od nekih vrlo desnih elemenata, od nekih partija koje su se izjašnjavale u prilog ovakvim nekakvim rešenjima. Njima je potrebno da se takmiče za isto biračko telo u suštini sa Likudom, sa Netanjahuovom partijom, u kojoj je i Katz. Njima je sada bitno da oni daju izjave u kojima će se oni pokazati kao čvrsti principi, ali što se tiče palestinskog pitanja, da mogu taj deo pod znacima navode da otkidaju na nekim budućim izborima.“

Osim političke koristi, u toj izjavi Tucakov vidi i pregovarački manevar.

„Druga stvar je vezana za upravo ovaj tok pregovora. Ovo je jedna taktika u kojoj bi oni mogli u nekoj rundi pregovora u Kataru da kažu ‘Mi se odričemo ove naše ideje’, kao što su se u suštini prećutno odrekli podrške o onom čuvenom Trampovom planu za Rivijeru. To su te taktike u kojima vi predlažete stvari u kojima ne planirate to da izvedete, ni u kom slučaju, naročito s obzirom na činjenicu da ukoliko sam Izrael ne bi rukovodio tim gradom. Da bi bilo ko bio spreman da odvaja resurse i administraciju za to, onda bi morali da traže međunarodne partnere, a ne znam koji bi to kredibilni međunarodni partner zapravo bio spreman da učestvuje u tako nečemu. Ja ovo ne bih tretirao kao jednu ozbiljnu stvar, mimo tih nekakvih i unutrašnjih i spoljašnjih benefita koje se mogu dobiti sa izdavanjem takvih izjava“, zaključuje Tucakov.

Izvor: Insajder

Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.insajder.net.