Branka Latinović za "Svet i mi": O kontroli izvoza oružja i ruskim optužbama na račun Srbije (VIDEO)
Srpska vojna industrija pokušava da puca Rusiji u leđa - tako glasi jedna od najvećih optužbi Rusije na račun Srbije, u istoriji inače više nego dobrih odnosa dve zemlje.

Razlog za to je optužba Moskve da Beograd, putem posrednika, izvozi oružje Ukrajini. Kako piše u saopštenju ruske Spoljne obaveštajne službe, u cilju ubijanja i sakaćenja ruskih vojnika i civila.
Međutim, da se ne radi o incidentu, da nije reč o tome da je srpsko oružje slučajno zalutalo u ruke ukrajinske vojske, pokazuje činjenica da su još 2023. ruski mediji objavili da Srbija izvozi oružje koje završava u Ukrajini.
Pisali su i drugi mediji, navodi o tome su se nizali, a Srbija bi, kao što je i ovoga puta, to jednostavno demantovala. Kako Srbija ne zna ko je krajnji korisnik oružja i municije koje izvozi?
O tome je u emisiji “Svet i mi” govorila ambasadorka u penziji Branka Latinović, jedna od vodećih evropskih eksperata u toj oblasti, koja je u Ministarstvu spoljnih poslova svojevremeno bila zadužena upravo za kontrolu naoružanja.
Predsednik Srbije nedavno je najavio da će dati nalog da se ne realizuju ugovori o prodaji oružja i municije za koje postoji sumnja na zloupotrebu, odnosno da je to oružje završilo na ukrajinskom ratištu. Ove tvrdnje nisu novost – još prošle godine britanski „Fajnenšel tajms“ pisao je o tome da Srbija izvozi oružje koje završava u Ukrajini. Međutim, postavlja se pitanje da li Srbija uopšte zna gde završava naoružanje koje proizvodi i prodaje.
Branka Latinović, ambasadorka u penziji i bivša zvaničnica Ministarstva spoljnih poslova zadužena za kontrolu naoružanja, objašnjava da je izvozni proces u tri faze – priprema, izdavanje dozvola i postizvozna kontrola.
"Naša postizvozna kontrola, po zakonu o izvozu oružja, podrazumeva da kupac potvrdi prijem robe, i tu se kontrola uglavnom završava. Što se tiče dokumentacije, veruje se da je sve urađeno u skladu sa zakonom i propisima. Međutim, postoji mogućnost preusmeravanja oružja na neku drugu destinaciju, za šta je potrebno imati dokaze. Zato morate da imate instrumente kontrole i da tražite dodatne informacije, a to naš zakon ne predviđa", ističe Latinović.
Kako dalje objašnjava, Ministarstvo koje izdaje dozvole vrši i kontrolu isporuke oružja.
"Dokumentacija potvrđuje da je roba stigla do kupca naznačenog u 'end-user sertifikatu'. Za svaku isporuku zahteva se potvrda o prijemu, tzv. delivery certification", dodaje ona, naglašavajući koliko je ta procedura važna za kontrolu izvoza.
Predsednik Srbije je takođe rekao da je o ovom slučaju razgovarao sa ruskim predsednikom u Moskvi, te da su formirali radnu grupu koja treba da utvrdi sve činjenice. Uprkos tome, ruska Spoljna obaveštajna služba objavila je saopštenje u kojem optužuje Srbiju da svesno doprinosi ubijanju ruskih vojnika i civila.
Latinović smatra da je formiranje takve radne grupe "vrlo diskutabilno", jer je kontrola izvoza oružja suvereno pravo svake države.
"Naš zakonodavni okvir je veoma kvalitetan i usklađen sa regulativom Evropske unije. Srbija je potpisnica Ugovora o trgovini oružjem (ATT), dok Rusija nije. Imamo obavezu izveštavanja prema UN. Problem je što je dokumentacija poverljiva, uključujući i end-user sertifikat, i njeno deljenje sa ruskom stranom moglo bi da naruši poverenje u našu zemlju", objašnjava Latinović.
Ona takođe napominje da Ukrajina nije pod međunarodnim sankcijama i da ima pravo da se snabdeva naoružanjem u skladu sa Poveljom Ujedinjenih nacija, članom 51, koji garantuje pravo na samoodbranu.
"Većina država sveta snabdeva Ukrajinu oružjem. S druge strane, prema izveštajima UN Komiteta za sankcije, Rusija je kupovala oružje iz Severne Koreje, koja je pod embargom", podseća Latinović, ukazujući na širi geopolitički kontekst u kome se odvija ova kriza.
U saopštenju ruske službe posebno se ističe istorijska uloga Rusije u oslobađanju Srbije i komentarišu ruski postupci u različitim ratovima. Na pitanje kako doživljava takav rečnik, Latinović kaže da je on "više nalik političarima nego profesionalnoj obaveštajnoj službi".
Ističe da je "vrlo neuviđajno" da se prijatelju prigovara na takav način, naročito javno. Dodaje da je bilo trenutaka kada Rusija nije uvek postupala u skladu sa interesima Srbije, ali da se takve stvari ne rešavaju preko medija već u diplomatskim krugovima.
Kada je reč o posledicama ovih optužbi na diplomatske odnose Srbije sa Rusijom, kao i sa NATO-om i Evropskom unijom, Latinović smatra da bi ovakva retorika mogla čak i da pomogne Srbiji u njenim nastojanjima da približi odnose sa EU.
"Ovo pokazuje da je Srbija u specifičnoj situaciji i pod pritiskom. Ipak, otvara i pitanje naše spoljne politike, koja još uvek nije u potpunosti prilagođena novim geopolitičkim okolnostima. Srbija i dalje nastoji da sedi na više stolica, što jeste legitimno, ali u određenim situacijama, kao što je ova, to može biti problematično. Ako nam je strateški cilj članstvo u EU, moramo dobro razmotriti efekte takve politike i preduzeti odgovarajuće mere", zaključuje Branka Latinović.
Izvor: Insajder
Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.insajder.net.