"Pravda kao nova trauma": Zašto žrtve digitalnog nasilja ćute – objašnjava advokatica Nicović (VIDEO)

Iako zakon predviđa kazne za krađu i deljenje intimnog sadržaja, sudska praksa gotovo uvek žrtve upućuje na dugotrajan parnični postupak. Advokatica Nina Nicović za Insajder ukazuje da institucionalni kapaciteti nisu dovoljni, a da sistemske slabosti obeshrabruju žrtve da uopšte potraže zaštitu.

Advokatica Nina Nicović, foto: Insajder/skrinšot

Gostujući u emisiji 3D, advokatica navodi da čak i kada znamo ko je kriv, dugi sudski postupci su epilog koji traje i time žrtva stiče utisak kao da se postupak nikada neće završiti.

Nicovićeva ističe da i kada počinilac prizna krivicu i bude osuđen, pravda za žrtvu nije potpuna. 

Ona ukazuje na problem sudske prakse zbog koje se žrtve gotovo uvek upućuju na dodatni, dugotrajan parnični postupak radi naknade štete.
 


“Imali smo sreće da su policija i tužilaštvo uradili dobar posao i sud, tako da je u krivičnom postupku on osuđen. On je u suštini priznao na kraju to krivično delo. Konkretno je bilo pitanje o polnom uznemiravanju, koje se, ajde da kažem, najpraktičnije dovodi u vezu prema trenutnim zakonskim rešenjima vezano za deljenje fotografija ili snimaka i intimne sadržine. On je dobio šest meseci zatvora, ali u stvari uslovnu kaznu sa proveravanjem od dve godine i meru zabrane pristupa komunikaciji sa oštećenom u trajanju od dve godine, što mislim da ističe baš ove godine. Ono što je trenutno problematično za te postupke je što se ta naknada štete tog straha i intenziteta straha koje žrtve osećaju zbog svega toga što se desilo, iako je zakon ostavio mogućnost u krivičnom postupku da se dosudi ta naknada štete, Sudska praksa, nažalost, takva je da u 99,9% slučajeva ona se upućuje na parnicu. Parnični postupak i dalje traje.”, kaže Nicović. 

“Možete da budete spremni koliko god želite da priložite neuropsihijatarska veštačenja koje govore tačno o toj traumi i tačno u procentu, onako, stručno koliko je ta žrtva to doživela, naravno da će suprotna strana da kaže, pa ne, to nije tačno, evo, mi smo je videli kako je Izašla iz kuće, sad parafraziram, i nastavila je normalno da funkcioniše. Onda je dodatno traumatizirajuće to što žrtva prolazi kroz veštačenja, pa ona mora da bude saslušana opet o parničnom postupku. Onda nakon toga ona čita te zapisnike sa tih ročišta, da se čita laži o sebi, da je stalno pokušala da se prebaci na nju, to se sve na kraju svodi na to, nosila je kratku suknju”, dodaje ona. 

Ona ističe da žrtve moraju ponovo da iznose svoja iskustva, suočavaju se s pokušajima diskreditacije i čitaju laži o sebi, što dodatno otežava njihov oporavak. 

Advokatica Nicović upozorava da institucionalni kapaciteti u borbi protiv digitalnog nasilja nisu dovoljni da odgovore na potrebe žrtava. 

“Čak i kada se žrtve odvaže na to da prijave. Dodatna je komplikacija što naše tužilaštvo i policija i sudovi nemaju dovoljno kapaciteta ljudskih. Znači, koliko je meni poznato i dalje ima samo četiri javna tužioca za visokotehnološki kriminal. Čak i da imaju sto pomoćnika, ja zaista mislim da to nije adekvatno.”, ističe ona. 

Nicović naglašava koliko je važno da pravosuđe prati razvoj digitalnog sveta i poseduje savremene alate kako bi moglo da zaštiti žrtve. 

Ukazuje da u slučajevima digitalnog nasilja, poput onog koji je doživela Aleksandra, problem nastaje već pri identifikaciji prve osobe koja je delila sadržaj.

Izvor: Insajder 

Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.insajder.net.