Kakofonija tumačenja i nijedan odgovor: Tri meseca tišine o navodnoj upotrebi zvučnog topa

Iako se zvuk koji je odjeknuo beogradskom Ulicom kralja Milana 15. marta čuo svega nekoliko sekundi, njegov eho je primetan u javnom prostoru i tri meseca kasnije. Nakon što je vlast predstavila izveštaj ruskog FSB-a kao krunski dokaz da nije bilo upotrebe akustičnog oružja, sada i druga strana ima svoj papir u kome se tvrdi da jeste. I dok u javnosti vlada kakofonija tumačenja, iz institucije koja treba da da defnitivan odgovor šta se dogodilo u centru Beograda već duže vreme ne čuje se ništa.

"Zvučni top" Foto: MUP

Slučaj “zvučni top“ dobio je svoje novo poglavlje objavljivanjem izveštaja organizacije Earshot. Ovu organizaciju, specijalizovanu za forenzičko ispitivanje zvuka, osnovao je 2011. godine umetnik i audio-istraživač Lorens Abu Hamdan. Kako se navodi u izveštaju, nalazi njihovih istraga korišćeni su u američkom Kongresu, i citirani u brojnim svetskim medijima poput Vašington Posta, Le monda ili Njujorkera.

Kada je u pitanju upotreba zvučnog topa u Srbiji, Earshot je došao do zaključka da je vrlo verovatno da su “okupljeni bili izloženi napadu visoko usmerenim akustičnim oružjem“. Oni su do ovog zaključka došli na osnovu 19 analiza audio zapisa incidenta, 15 detaljnih intervjua sa svedocima koji su bili u ulici Kralja Milana, ali i obrade više od 3000 pisanih izjava prisutnih.  

Kako su naveli, svih 15 ispitanika dosledno su prepoznali tri ista zvuka iz biblioteke sa više od 26 audio uzoraka, a još 1.907 pisanih izjava opisuje zvuke koji se podudaraju sa ta tri.

Earshot je izveštaj završio ispitujući mogućnost upotrebe dugometnog akustičnog sredstva LRAD, posebno model 450XL koji se nalazi u posedu srpske policije i fotografisan je 15. marta na licu mesta. Ispitujući tehničke mogućnost tog modela, istraživači Earshota su došli do zaključka da je on mogao da proizvede reakciju građana koja je bila vidljiva na snimcima.  

Na taj način, izveštaj Earshota direktno protivreči izveštaju ruskog FSB-a koji je ustanovio da nijedan akustični uređaj koji poseduje srpska policija ne bi mogao da proizvede efekat panične reakcije ljudi. Ovaj izveštaj je kao daleko verovatniji scenario izneo hipotezu da je u pitanju bila koordinirana akcija demonstranata sa ciljem izazivanja panične reakcije.  

Ipak, jedini papir koji bi bio merodavan u ovom slučaju, i dalje izostaje. Slučaj istrage zvučnog topa trenutno istražuju dva tužilaštva – Tužilaštvo za organizovani kriminal i Prvo osnovno tužilaštvo u Beogradu. Kako su nedavno rekli za Insajder, predmet u TOK-u je zaveden pod “strogo poverljivo“, dok su iz Prvog tužilaštva rekli da se neće oglašavati dok ne uzmu izjavu od svih građana koji su prijavili zdravstvene tegobe.  

U međuvremenu, u slučaj je internacionalizovan. Evropski sud za ljudska prava u Strazburu je krajem aprila izdao privremenu meru u vezi slučaja “zvučni top“, zabranjujući vlastima da koriste bilo kakvo zvučno oružje u svrhu kontrole masa. Sud je naglasio da time ne prejudicira svoj stav o tome da li je akustično oružje korišćeno, te da će o tome blagovremeno odlučivati ukoliko se građani odluče da sudu podnesu predstavku.  

A osim ESLJP-a, za slučaj su se zainteresovali i u Ujedinjenim nacijama. Kako je nedavno saopštio Beogradski centar za ljudska prava šest specijalnih izvestilaca UN-a zatražilo je od Srbije dodatne informacije o merama koje je država preduzela da sprovede brzu i nepristrasnu istragu navoda o korišćenju akustičnog oružja, kao i podaci o zakonskom osnovu za korišćenje takvih uređaja.  

A upravo je zakonski osnov nabavaljanja akustičnog oružja jedno od pitanja koja su otvorena nakon 15. marta. Naime, kada se pojavila sumnja da je na mirnim demonstrantima korišćeno akustično oružje, ministar unutrašnjih poslova je najpre tvrdio da policija takve uređaje uopšte ne poseduje. Dan kasnije je rekao da ih ipak poseduje, ali da nisu raspakovani. Ta tvrdnja je, međutim, efiksano demantovana objavljivanje fotografija policijskog džipa koji je bio parkiran u blizini zgrade Narodne skupštine, a na kojem se vidi instaliran akustični uređaj LRAD. Dačić je ipak ostao veran tvrdnji da uređaj nije korišćen.  

A nezavisno od toga da li jeste ili nije korišćen, nejasno je na osnovu kog pravnog osnova su ovi uređaji uopšte nabavljani, imajući u vidu da aktuelni Zakon o policiji ne predviđa akustične uređaje kao sredstvo prinude.  

Novinar: Vuk Jeremić

Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.insajder.net.