Aleksandar Kontić: "Važno je da studenti sačuvaju strpljenje" (VIDEO)
Kako učestvovati u društvenom životu u turbulentnim vremenima i sačuvati mentalno zdravlje? Kakav efekat na građane ima svakodnevna poplava informacija, ali i sukovi na ulici i napeta, zaoštrena atmosfera u javnom prostoru? O ovim temama je u emisiji 3D na Insajder televiziji govorio psiholog Aleksandar Kontić.
![](https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-insajder2-staging/swp/aw6325/media/20250128220136_bd93d131b091a0d4dfc5b6b6bbe8835a1baadd99ba551f666640d3a15bf3be0b.jpg)
"Mentalno zdravlje je nešto što je jako povezano sa realnošću. Realnost ume da bude neprijatna, bolna, turbulentna i nesigurna. Nažalost, danas je realnost podeljena između onoga što je objektivna realnost i ono što neki zovu TV realnost. Šta se dešava kada vi dobijate informacije? Zaboravi se da imaju istinu, odnosno vrednost. To je podvarijanta vesti. Šta se onda tu dešava u glavi tog našeg građanina koji je svemu tome izložen? Jedna varijanta je pasivizacija, koju smo mi imali jako dugo. Pasivizacija tipa - ništa me ne zanima, ništa ne mogu da učinim, ja delegiram odluke nekome tamo i kupujem svoj mir", istako je Aleksandar Kontić i dodao:
"Druga je malo nezgodnija i mislim da je ona dobar deo ove tenzije u kojoj se mi danas kuvamo. To je da se čitav aspekt neprijatne realnosti poništi i da se čovek negde prisloni onoj ušminkanoj, boljoj, lepšoj, ali virtualnoj i lažnoj. I postoje oni treći koji ne štede sebe od društva u kojem žive, koji su informisani o svemu i koji se trude da u svojim granicama učestvuju koliko mogu, bez obzira na to na kojoj oni strani bili."
Imate li razumevanje za ljude koji se boje?
"Kako nemati razumevanja, svi mi smo zaboravili da smo od davnina, kao civilizacija, kao kultura u nekoj meri, mi smo delegirali našu agresiju bez frustracije da negde pravimo neko demokratsko društvo u kojem će zakon da vlada i kad ja napravim nepočinstvo ja neću nasiljem braniti tako nešto. Ali,želim da to važi za sve i spreman sam da dam neku žrtvu za sve to. Da li je to prosto materijalno, ja kao poreski obveznik želim da mi institucije budu od koristi za mene i druge. I naravno da se neko boji. Kada vidi da institucija postoje ulica, i gde se gubi ta linija gde u nekom idealnom smislu - konflikti bi bili rešavani gde im je mesto, ne na ulici", reko je je Kontić.
Šta se dešava sa društvom u kome bes postane dominantan osećaj?
"To je stvar koja je za veliku brigu. Vidite, kada gledate dva odrasla čoveka koji raspravljaju o nečemu, to su partneri, bračni partneri, šta god. Kada oni treba da reše problem, oni ga nikada neće rešiti ako je bar jedan, a naravno ne oboje u afektu. Bolje da ništa ne rade, nego da rade nešto u afektu besa. Tu razum staje, tu se racio prekida. Ništa od toga dobro neće izaći", naveo je on.
Jel ovo bio afekat besa? Ti neki događaji su se ponavljali, napadima nožem, automobilima na protestima..?
"Gledajte, to vam je moment kada taj neki pojedinac mora da testira upravo taj svoj agresivni impuls. I morao bi da ga zadrži. Ja možda ne mislim kao vi, ali ja ću sedeti i čekati da to prođe. Mogu da ne mislim kao vi. Mogu da osećam frustraciju jer negde žurim, ali ta frustracija mora ostati u meni", rekao je Kontić
Imamo dosta mlađih ljudi od studenata na blokadama i protestima. Kako objašnjavate njihovu potrebu da učestvuju i da nešto menjaju u ovom društvu i da budu deo svega?
"Ja sam ispratio 30 generacija studenata. Nisam imao utisak da su oni lenji, apatični. Znate kako, to su godine kada oni polako stiču neki svoj identitet i negde se definišu. Znam ko sam, znam šta sam, znam šta želim. Ali nije ta priča dovršena. Tu je neki autoritet, tu je neki roditelj. On je iskusniji, on je i više prošao. I negde se ja oslanjam na njega. I kada vidim njegovu ili tišinu, ili apatiju, ja se zamislim. Ali ne bih mogao da vam kažem kada će taj mladi svet da bude buntovnik sa razlogom, ne bez razloga", istakao je on i naglasio:
"Ono što je mene najviše brinulo je da jedan dobar deo njih počeo da gaji onu pogubnu fantaziju, život negde drugde. Pojačano onim fiktivnim fakultetima gde stoji billboard, diplomiraj pa emigriraj. Ako ovde ne možeš da urediš stvari, da li ćeš ih urediti negde drugde, gde ćeš verovatno uvek biti ipak neko, za koga se vidi da je ausländer. Lepo je što su odlučili da pokušaju da urade stvari u svojoj zemlji."
Da li očekujete kulminaciju besa i ljutnje?
"Nema više nikakvog nasilnog rešavanja stvari. Vi kada gledate fotografije sa tih protesta. Nisam video ispad besa, to je strpljenje. Vi imate čuvenu sliku onog dečka s arhitektonskog fakulteta. Bes je na drugoj strani. Reakcija besa kada kolega vidi onu devojku kako na haubi leti. Bilo bi neobično da ne vidite bes, ali bes koji moraju da savladaju. I to jeste lepa slika da koliko god izgledalo gandijevski, on je stao ispred njega i kaže, dobro, udari. Ne njega da udariš. Ali šta ćeš ti osetiti u tom momentu i kakvu krivicu ćeš da osetiš jer ti me provociraš, ali ja neću da ulazim u to", zaključio je Aleksandar Kontić.
Izvor: Insajder
Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.insajder.net.