Položaj žena u Srbiji i svetu: Pokretači društvenih promena, protivnice "dekorativne politike"

Blagostanje nacija i blagostanje žena idu ruku pod ruku. Ta rečenica iz izveštaja koji je rangirao države po položaju žena - a koji je uradio Institut za žene, mir i bezbednost američkog Univerziteta u Džordžtaunu - možda najbolje ukazuje na to koliko je za jedno društvo važno da njihov status bude što bolji.

Žene, ilustracija, foto: Kobu Agency, Faro, Portugal/Unsplash

Srbija je u tom izveštaju iz 2023. na 32. mestu od 177 rangiranih država, i najbolje je plasirana na Zapadnom Balkanu.

Žene su u Srbiji zakonski ravnopravne sa muškarcima, po njihovoj zastupljenosti u Parlamentu smo iznad evropskog i svetskog proseka, one su zauzimale i zauzimaju neke od ključnih državnih funkcija, na čelu su kompanija, medija…

Ipak, podaci Republičkog zavoda za statistiku pokazuju i jednu drugu stranu: žene u Srbiji su obrazovanije od muškaraca, ali su manje plaćene, znatno ih je manje među funkcionerima i rukovodiocima, a kasnije imaju i nižu penziju. Statistika pokazuje i to da u proseku žive pet godina duže od muškaraca.

 Uvek na prvoj liniji

Jelena Višnjić iz Feminističkog kulturnog centra „Befem“ ističe da su žene najveći pokretači društvenih promena i da su jedine koje donose realne emancipatorske prakse.

"Kada bismo mapirali poslednjih 30 godina u Srbiji, neka od ključnih društvenih pitanja koja su bila toliko razarajuća za naše društvo – otvarale su upravo žene. One su uvek bile na prvoj liniji. Međutim, ta njihova borba nekako nikad nije bila dovoljno vidljiva, ni u javnom, ni u medijskom prostoru. Čini mi se da su njihove patrijarhalne kolege uvek zauzimale prostor“, kazala je Višnjić u emisiji "Priča o priči“ na Insajder televiziji.

Navodi da zabrinjava tendencija „dekorativne politike“ koja je globalna, a koju ona naziva institucionalnim optimizmom.

"Kada se analizira, može da se govori o tome da mnogo žena predvodi političke partije, da vode države, da su u upravnim odborima kompanija… Međutim, kao što ne postoji univerzalni identitet, tako ne postoji ni univerzalna ženska politika, i čini mi se da bismo za bilo koju praksu koja vodi unapređenju položaja žena morali duboko da razmišljamo o raznim naslagama potčinjenosti - ali i privilegija, s druge strane. Svakako mi se čini da društva koje vode žene i društva čije politike kreiraju žene gaje etiku brige prema različitim delovima društva i proizvode jednu vrstu osetljivosti i empatije koji nisu toliko česti u politikama koje kreiraju muškarci“, dodala je.

 Širom sveta dižu glas i izlaze na ulicu

Činjenica je da su poslednjih godina žene više nego ikada pre glasnije i borbenije kada je reč o slobodama i ljudskim pravima.

Višenedeljnim protestima i skidanjem hidžaba žene su digle glas u konzervativnom i zatvorenom Iranu nakon što je jedna devojka preminula u pritvoru, gde se našla zbog nenošenja hidžaba.

Žene u Poljskoj su protestovale nakon što je uvedena gotovo potpuna zabrana abortusa.

U Hrvatskoj su skupovima odgovorile na okupljanja mladića koji su klečali i javno se molili zalažući se za konzervativne vrednosti, među kojima su i zabrana pobačaja, uzdržavanja od seksa pre braka i potreba da muškarac bude duhovni autoritet u porodici.

U Srbiji su podigle glas i izašle na ulicu kada je jedan medij intervjuisao višestrukog silovatelja posle njegovog puštanja iz zatvora, a protesta je bilo i posle otkrića više slučajeva akušerskog nasilja.

"Žene više neće ćutati i to je možda najbolje što nam se desilo u proteklo vreme“, ističe Jelena Višnjić iz Befema.

Aktivistkinja Milica Gudović kaže da je svaka ženska inicijativa i svako udruživanje žena dragocena stvar za svako društvo. Veruje u žensku solidarnost i žensko organizovanje.

"Mi smo razmišljale kome se obraćamo kada smo na ulici, šta sad da očekujemo od države... Na kraju smo shvatile da se ne obraćamo državi i institucijama države, jer su one potpuno zakazale, i više ne možemo da računamo ni na kakvu podršku. Vreme je da se podsetimo da možemo da računamo jedne na druge, da smo tu uvek bile jedne za druge i da ćemo učiniti koliko možemo u datom trenutku“, navela je.

Položaj žena je, kaže, zapravo indikator blagostanja u društvu.

"Što je bolji položaj žena - društvo je bogatije, društvo na bolji način koristi sve svoje potencijale i kapacitete i na taj način se osigurava blagostanje za sve koji žive u tom društvu“, dodala je Milica Gudović.

Bura oko zakona, čeka se Ustavni sud

A da bitka za ravnopravnost nikada nije dobijena zauvek, dosta dobro ilustruje (ne)upotreba rodno senzitivnog jezika, oko čega se u poslednje vreme vodi velika polemika. Zakon o rodnoj ravnopravnosti, koji je donet 2021. godine, propisuje „jednaka prava, odgovornosti i mogućnosti, ravnomerno učešće i uravnoteženu zastupljenost žena i muškaraca u svim oblastima društvenog života“ ali, pored ostalog, predviđa i upotrebu ženskih oblika za profesije i titule žena. Za nepoštovanje zakona su za organe javne vlasti propisane i novčane kazne.

Protiv rodno senzitivnog jezika ustao je deo javnosti, među kojima i Srpska pravoslavna crkva i Matica srpska. Patrijarh Porfirije je pozvao da se "obustavi nasilje nad srpskim jezikom" i da se ukinu odredbe "protivustavnog zakona" kojim se rodno osetljiv jezik nameće.

I upravo bi tačku na celu priču trebalo da stavi Ustavni sud, kojem je podnet zahtev za ocenu ustavnosti, ali odluke još nema. Umesto toga, sud je krajem juna doneo odluku kojom se, do okončanja postupka za ocenu ustavnosti, obustavlja donošenje akata na osnovu Zakona o rodnoj ravnopravnosti.

 Aktivistkinja Milica Gudović smatra da ovde postoji i politički pritisak da se izađe u susret različitim „vrlo regresivnim agendama“ koje su, od svih problema u društvu, našle da se bave time da li neko ima pravo da se naziva, na primer, novinarkom ili prevoditeljkom.

"Podsetiću da je to gradivo iz osnovne škole, gde svi naučimo da se imenice, brojevi, glagoli slažu u rodu i broju. Ovde imamo borbu i protiv jezika, i protiv žena, i protiv procedura, i protiv institucija države. Svaki put kad institucije donesu neku progresivnu stvar pojave se akteri koji vode politiku skretanja pažnje s tema koje su veoma važne u našem društvu“, kazala je Milica Gudović na Insajder televiziji.

 Posebno ugrožene žene na selu

Jedna od posebno ugroženih kategorija su žene na selu. One se suočavaju sa brojnim problemima, uglavnom nisu plaćene za rad u domaćinstvu, mnoge nemaju zdravstveno i penziono osiguranje… Primera radi, samo 18 odsto žena koje žive na selu imaju registrovano poljoprivredno gazdinstvo.

Statistika pokazuje i da su zemljište i imovina u Srbiji najčešće u vlasništvu muškaraca. Takođe, žene su još i pod patrijarhalnim pritiskom da se odreknu nasledstva u korist muških članova porodice.

Jelena Ružić iz Ženskog udruženja Kolubarskog okruga kaže da to čini svaka druga žena.

"Žene su čak i nesvesno vrlo opterećene tim društvenim i porodičnim očekivanjima od njih i tim nekim mestom koje je njima dodeljeno. Kada kažemo da se gotovo svaka druga žena u Srbiji odriče nasledstva, pitaju nas – a da to nije ipak preteran broj. Međutim, sa druge strane, imamo zvaničnu statistiku koja kaže da u Srbiji 25 odsto imovine pripada ženama kao isključivim vlasnicama, a da su samo 25 odsto od toga objekti primarno namenjeni za stanovanje. Kod nasleđivanja imovine, žensko dete je donekle pritisnuto tim očekivanjima, ali živimo u nepravednom svetu prema ženama koje zaštitu traže od brata ili oca i, da se ne bi desilo da nekim postupkom ostanu bez zaštite, vrlo svesno se odriču prava na nasledstvo“, kazala je ona.

 Stereotipi o muškim i ženskim poslovima

Još jedan problem jeste i to što je stereotip o muškim i ženskim poslovima i dalje duboko prisutan u društvu. Poslovi se tako i dalje dele na muške i ženske, a na pitanje da li su žene danas svesne šta mogu da rade i da li može da nam ne bude čudno ukoliko bi one želele da budu, recimo, električarke, Milica Gudović odgovara da su mlađe generacije mnogo samopouzdanije, svesnije...

"I to me izrazito raduje. Ali da li ste, s druge strane, čuli za neki program koji poziva žene i devojke ili im se obraća na temu bilo kakvog posla koji je vezan za zanate? Ne. Mi, fakat, u našem društvu imamo nedostatak profesionalaca i profesionalki u nekim zanimanjima, i biće toga sve više zbog tržišta i ekonomske situacije. Ali mi se i dalje ne obraćamo devojkama sa idejama da bi mogle da se ostvare na takvom poslu. Inače, trenutno je neki trend popularizacije starih zanata“, kaže aktivistkinja Milica Gudović.

Jelena Ružić navodi i da krize koje pogađaju društva jače osećaju žene nego muškarci.

"Nijedna kriza nas ne pogađa podjednako, krize uglavnom mnogo jače pogađaju žene... U ovako postavljenom sistemu društva, kada dođu krize, mi se nekako najpre odričemo onih usluga i proizvoda koje mogu da proizvedu žene. One u krizama bivaju dodatno opterećene i zaista su više pogođene nego drugi članovi društva“, ocenila je Jelena Ružić iz Ženskog udruženja Kolubarskog okruga.

Izvor: Insajder