Politički trzaji uspavane komore: Da li slučajevi Vladimira Đukanovića i Novaka Nedića najavljuju promenu kursa
Lančani efekat društvene krize koja već pola godine struji Srbijom nije mimoišla ni advokaturu koja mesecima pokušava da pronađe svoj glas i jasno se pozicionira spram novonastalih okolnosti. U tom procesu, Advokatska komora Srbije ostala je bez predsednika, a u interregnumu se pojavljuje sve više informacija koji se čitaju kao dimni signali novog političkog kursa advokature.

Prva vest iz ovog korupusa je informacija da je disciplinsko tužilaštvo Advokatske komore Beograda podiglo optužnicu protiv advokata i visokog funkcionera SNS-a Vladimira Đukanovića. Prijava se fokusira na njegovu poznatu izjavu da su “deca vlasništvo države“ datu u trenutku kada su studentske blokade počele da se šire na srednje škole.
Prema optužnici u koju je Insajder imao uvid, navodi se da je Đukanović 19. decembra prošle godine u emisiji televizije Hepi dao navedenu izjavu, čime je povredio načela stručnosti, dostojnosti i odgovornosti iz Kodeksa profesionalne etike advokata i na taj način načinio tešku povredu dužnosti i ugleda advokature.
Sankcija za težu povredu može da bude i brisanje iz imenika advokata. Uzgred, Đukanović je već imao postupak pred disciplinskim sudom komore, koji ga je oglasio krivim za povredu dužnosti zbog intervjua koji je imao sa svojim klijentom Predragom Koluvijom, koji je prvooptuženi u predmetu Jovanjica. Proces je okončan novčanom kaznom za Đukanovića u iznosu od 300 hiljada dinara.

A dok Đukanoviću preti izbacivanje iz advokature, otvorila se svojevrsna kontroveza i zbog namere Novaka Nedića da se u advokaturu vrati. Naime, Nedić koji je duže od deset godina bio na funkciji generalnog sekretara Vlade je zatražio da mu se ponovo aktivira advokatski status koji je zamrzao dok je bio na državnoj funkciji.
Ipak, kako je Insajder pisao, Upravni odbor AKB-a na sednici nije glasao o Nedićevom zahtevu, jer je utvrđeno da nedostaje dokumentacija o njegovim postavljenjima na mesto generalnog sekretara.
Sve ovo događa se u trenutku kada krovna Advokatska komora Srbije, ali i Advokatska komora Beograda ima problema sa legitimitetom. Predsednik Advokatske komore Srbije Veljko Delibašić je pre dve nedelje podneo ostavku, a tom činu prethodile su optužbe pojedinih advokata da vrh komore ne sprovodi volju skupštine vezanu za reakciju na studentske blokade.
Štrajkovanje u prazno
Vladimir Terzić, član Upravnog odbora AKS-a ističe za Insajder da je neophodno da advokatura dobije predsednika komore kakvog zaslužuje.
“Potrebno je da dođe neko ko će odlučnije stati u odbranu interesa advokature, neko ko bi se čvršće postavio prema izvršnoj vlast. Mi smo imali situacije u kojima skupština AKS-a donese određene odluke u cilju odbrane od onoga što generiše vlasti, a da predsednik ne sprovodi te odluke zbog nemogućnosti da se suprostavi izvršnoj vlasti. Većina je insistirala da se advokati još odgovornije postave prema studentskim zahtevima i da mi blokiramo vlast, onoliko koliko smo u mogućnosti, ali predsednik je to loše radio“, navodi Terzić.
Tokom trajanja studentskih blokada, advokati su u više navrata obustavljali rad, jednom na nedelju dana i drugi put na mesec dana. Oba puta obustave su inicirale manje komore u Srbiji, a vrh komore ih je samo sprovodio.
Kako ističe bivši predsednik AKS-a Viktor Gostiljac te dve obustave su pokazale opšte raspoloženje među advokatima, ali je realizacija zakazala.
“Te obustave nisu imale nikakav sadržaj, s obzirom da nije potekla sa vrha, već iz baze. U takvoj situaciji, obustava je proglašena i onda se mesec dana ništa nije radilo. Nije bilo konferencija, protestnih okupljanja, nikakvih aktivnosti kojima bi se obrazložili i javnosti preneli razlozi zbog kojih se ušlo u obustavu“, naglašava Gostiljac.

Sličan stav deli i Jugoslav Tintor, član Upravnog odbora Advokatske komore Srbije i bivši predsednik Advokatske komore Beograda navodeći da je komora verovatno mogla da učini više u podršci studentskim zahtevima. Ipak, kako dodaje, to ne umanjuje činjenicu da su advokati među prvima obustavili rad u cilju podrške.
“Advokatura je uvek podrazumevala različitosti, a komora je u obavezi da predstavlja sve svoje članove, svih 12 hiljada. Naravno, bilo je situacija kada je celokupna skupština, svih 120 članova glasalo za podršku studentskim zahtevima, ali i drugih kada odluke nisu bile toliko jednoobrazne. Komora je morala da sagledava stavove svih članova, ali nesumnjivo smo nastojali da advokatura bude identifikovana kao profesija koja stoji na pravoj strani. Građani ne bi smeli da zaborave da su advokati obustavili rad na skoro 40 dana, a za to vreme prihodi su nam bili nula. A prihoda se nismo odrekli zbog umanjenja poreza ili nečeg sličnog, već zbog podržavanja onoga što smo videli kao ispravan cilj. Ali, da li smo u tome mogli da budemo glasniji – mogli smo“, kaže Tintor.
On dodaje, da ostavka predsednika AKS-a ne znači automatski da je advokatura u krizi.
"Ovo je izborna godina, a Delibašić je podneo ostavku četiri, pet meseci pre isteka mandata. Ne bih rekao da smo u krizi, ali u ovakim okolnostima društvenog previranja, prirodno je da advokatura ima kritički odnos prema svim problemima koji nas okružuju“, navodi Tintor.
Ostavka Veljka Delibašića najavila je izborni proces u Advokatskoj komori Srbije. Međutim, neće se birati samo predsednik i potpredsednik, već i svih 255 članova skupštine, 20 članova Upravnog odbora, kao i članovi disciplinskih organa. Ovaj kompleksni izborni proces, koji podrazumeva izbore u svim regionalnim komorama mora da se okonča do kraja septembra. Ipak, ne bi bio prvi put da se kod advokata izborni proces zakomplikuje.
Terzić naglašava da ima osećaj da je u advokaturi sazrela svest o potrebi promene.
“Delegati buduće skupštine treba dobro da razmisle koga žele za predsednika – da li nekog ko ćuti i ko se sklanja ili pak nekog ko se zalaže za interese advokature i ukupnog društva. To što dosadašnje rukovodstvo nije uspevalo da pronađe većinu za svoje postupke, pokazuje da većina članova ne želi inertnost i da čekamo odluke iz nekih drugih centara moći poput Ministarstva pravde ili Vrhovnog suda. Advokati žele da sami upravljaju svojom komorom“, kaže Terzić.
Pacifikovana komora
Viktor Gostiljac dodaje da je rukovođenje komorom delikatan proces koji zahteva balansiranje između saradnje i otpora sa predstavnicima vlasti.
“Rukovodstvo komore treba da štiti interese profesije, ali je uloga advokature i kada se dešava nešto značajno u društvu da beskompromisno reaguje. Komora mora bude konstruktiva jer se o velikom broju pitanja bitnih za adokaturu odlučuje u pregovorima sa državom. Ne može predsednik komore uvek da bude heroj dana i uvek da nastupa neprijateljski, jer će to država da ti vrati na neki način. A kada se to desi, advokati će da traže od predsednika odgovore i niko neće da se seća šta si ti ranije rekao. Ali komora mora uvek da predstavlja određeni problem za vlast, pa da te ‚umiruju‘ raznim ustupcima za profesiju. Kada je komora potpuno pacifikovana, kao što je bila u prethodnom periodu, onda ona više nije važan društveni faktor. U poslednje vreme komora je nestala sa scene. Nema reakcija po bilo kom pitanju, nije dala nijedno jedino saopštenje. Zauzela je stav nemešanja. A državi najviše koristi ovakva pacifikovana komora“, kaže Gostiljac.
Situaciju u advokaturi dodatno komplikuje i činjenica da i Advokatskoj komori Beograda predstoje izbori u istom periodu kada i za Advokatsku komoru Srbije. To će biti redovni izbori, imajući u vidu da aktuelnom Upravnom odboru ističe mandat, ali to ne znači da i najveća regionalna komora u zemlji ne pati od manjka legitimiteta. Naime, čak osam od petnaest članova Upravnog odbora je podnelo ostavke u periodu nakon poslednjih izbora, što otvara pitanje legitimiteta ljudi koji su došli na njihovo mesto, kao i odluka koje donose.
Neki od prethodnih izbora za rukovodstva advokatskih komora umeli su da se pretvore u višemesečne agonije praćenje paralelnim rukovodstvima, krivičnim prijavama, pa i fizičkim sukobima. A to je bilo u koliko-toliko stabilnom društvenom kontekstu. Kako će ovaj izborni proces da izgleda, i koga će izbaciti na vrh – saznaće se već na jesen.
Jugoslav Tintor izražava nadu da bi ovoga puta izborni proces mogao da prođe bez svih turbulencija koje su bile vidljive u prošlosti.
“Najvažnije je da se vodi računa o izbornim pravilima i da onaj ko bude imao najviše glasova, ima i legitimitet da vodi komoru. Ranije se te stvari nisu poštovale, zbog čega je i bilo turbulencija i konflikata. Lično sam bio akter svih tih događaja, od prvog do poslednjeg, i želim da se taj period nikada ne ponovi jer dobro znam koliko je štetnih posledica ostavio“, zaključuje Tintor.
Novinar: Vuk Jeremić
Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.insajder.net.