Nacionalni dan donora: Na transplantaciju čeka 1.800 pacijenata; Predrasude, strah i bolest – prepreke za doniranje
Čak 1800 pacijenata u Srbiji dočekalo je Nacionalni dan donora na listi za transplantaciju organa. Prema rečima Mladena Todića iz Udruženja transplantiranih pacijenata "Zajedno za novi život" na listama se nalaze pacijenti koji čekaju na transplantaciju jetre, srca i bubrega, a kako kaže, ovaj broj uključuje i decu. Nacionalni dan donora obeležen je u centru Beograda na Trgu republike gde je simbolično postavljeno 1.800 stolica koje simbolišu pacijente koji "čekaju najvažniji poziv". Performansu je prisustvovao i ministar zdravlja Zlatibor Lončar koji najveću prepreku što nema većeg broja donora vidi u tome što i dalje postoje, kako kaže, velike predrasude, ali i strah kod ljudi.

"Svaka od ovih 1.800 stolica ima osobu koja bi sedela tu i to je osoba koju čeka neki organ da bi nastavila da živi. Kao što vidite, ove male stolice su za decu, koja čekaju da transplantacija bude spas za njih", rekao je Lončar.
Nacionalni dan donora ustanovljen je u okviru kampanje "Najvažniji poziv u životu", koji su 2016. godine zajedno pokrenuli Ministarstvo zdravlja Srbije, Hemofarm grupa i Hemofarm fondacija zajedno sa udruženjima pacijenata sa ciljem povećanja broja donora, usvajanja zakona koji reguliše ovu oblast i članstva Srbije u organizaciji Eurotransplant.
Da i dalje postoji strah i nerazumevanje kada je doniranje organa u pitanju, te da je neophodna podrška medija kako bi se ljudi brže i lakše edukovali tvrdi i Mladen Todić iz Udruženja transplantiranih pacijenata "Zajedno za novi život".
Kako objašnjava za Insajder, neke od najvećih zabluda koji se vezuju za ovu temu tiču se toga gde će donirani organ završiti.
"Ljudima je uglavnom prepreka da kažu to je jedno 'da' u trenutku kada izgube nekog svog najbližeg. To su neke predrasude ne samo kod nas, nego i svuda u svetu, ali ovde je kod nas jako izraženo. Uglavnom su to neki strahovi i predrasude u smislu da ljudi vezuju transplantaciju organa sa trgovinom organima sa žutom kućom, misle da će organ otići nekom ko ima novca, ko će moći da kupi taj organ ili misle da će im se desiti nešto tipa neka saobraćajna namerna nesreća ili da im u slučaju zdravstvenog problema neće biti pružena adekvatna medicinska pomoć u bilo kojoj ustanovi", objašnjava Todić.
Kako je naveo mnogi ljudi u Srbiji žele da budu donori što, kako tvrdi, pokazuju i istraživanja IPSOS-a.
"Istraživanja su sprovedena prošle godine i pokazala su da negde između 70-80 odsto ljudi ima pozitivan stav prema doniranju organa", kaže on.
Todić dodaje i da najviše ljudi čeka na transplantaciju bubrega.
"To nije pravilo uvek, ali u većini slučajeva pacijenti koji su na listama čekanja za transplantaciju bubrega najduže čekaju. Pretpostavlja se da je 600 pacijenata na listi čekanja za transplantaciju bubrega", kaže Todić.
Podrška medija, ali i Crkve
Generalni direktor Hemofarma Ronald Zeliger na današnjem obeležavanju Nacionalnog dana donora rekao je da svaki pojedinac, kako kaže, može da pruži ogroman doprinos svetu oko nas, kao i da dugo sarađuju sa resornim ministarstvom u kampanji za povećanje broja donora u Srbiji, te da će sa time "svakako nastaviti".
"Mislim da smo svi ovde prisutni ujedinjeni u stavu da je donacija organa čin osnovne ljudskosti prema drugim ljudima. Uvek pominjem kako mi je drago što su ljudi ovde toplog srca i uvek spremni da pomognu. Jedino što mogu da napomenem, to je da istrajemo u tome i nastavimo dalje", rekao je on.
Da je potrebna pomoć relevantnih aktera u društvu kaže Mladen Todić iz Udruženja transplantiranih pacijenata "Zajedno za novi život".
"Bez medija i podrške medija i pravovremenog i kontinuiranog praćenja ove teme ne možemo ništa da učinimo praktično. Smatram da to samo možemo samo kontinuiranom jednom kampanjom koju će sprovesti i država zajedno sa i crkvom i poznatim ličnostima, pacijentima i strukom", tvrdi Todić.
Na pitanje zašto je relevantno mišljenje Crkve o ovakvim temama, on kaže da kada su neke porodice pitali za saglasnost za doniranje organa da se ispostavilo da su se mnogi konsultovali sa svojim parohijskim sveštenikom.
"U većini slučajeva oni su imali pozitivan stav prema doniranju organa i smatrali su da je to jedan najveći izraz humanosti čin koji je bogougodan. Crkva je pre par meseci dala zvaničan pozitivan stav o doniranju organa i podržala je doniranje, ali ono što bi još trebalo da radi crkva je da se aktivnije uključi u promovisanje doniranja organa kao najhumanijeg čina", kaže Todić za Insajder.
Bolesna nacija
Ipak kada se pređu prepreke kao što su saglasnost postavlja se pitanje ko je odgovarajući donor. Uprkos želji osobe da postane donor, ukoliko organi nisu zdravi, onda neće biti ni iskorišćeni.
"Da bi neko bio kadaverični donor, treba da se dijagnostikuje moždano kao mrtav. Moždana smrt se dijagnostikuje pod egzaktnim medicinskim parametrima i procedurama, a da bi potencijalni donor mogao da bude donor, mora da bude, da kažemo, iolo zdrav", kaže Todić.
To bi značilo da organi koji se presađuju, kao što su jetra, srce i bubrezi, rožnjača i tkivo moraju da budu zdravi.
"Nije svrhovito presađivati organ koji nije funkcionalan. I naša nacija je generalno nacija koja je bolesna u tom zdravstvenom smislu, tako da vrlo često i oni koji bi možda i dali, saglasno doniranje organa, nisu podobni da budu donori u smislu da jednostavno ne može da se iskoriste", kaže Todić.
Dodaje da se dešava da neko da saglasnost da mogu da se iskoriste bubrezi a da se ispostavi da nisu zdravi, te da mogu da se iskoriste srce ili jetra.
"Poslednja saglasnost koju smo dobili – jetra nije mogla da bude iskorišćena, ali iskorišćena su srca i dva bubrega", kaže Todić.
Zakoni u proceduri
Ministar zdravlja Zlatibor Lončar odgovarajući na pitanje koliko je značajna izmena zakonskog okvira imajući u vidu to da u Srbiji ne postoji mogućnost da se građani izjasne o tome da li žele da budu potencijalni donori rekao je da "najeminentniji ljudi iz oblasti pravosuđa i medicine rade na tome", ali da, bez obzira na zakon, na kraju se uvek porodica pita i daje saglasnost.
"Nemojte da nam budu izgovori zakoni, niti bilo šta. Nemojte da tražimo izgovore, da ulazimo u neke druge priče, ovo je stvar koja zavisi od nas. Jednostavno, ako mi odlučimo da to tako bude, nikakvi dodatni zakoni ne trebaju", poručio je Lončar.
Mladen Todić iz Udruženja transplantiranih pacijenata "Zajedno za novi život" kaže da je poslednja informacija koju on ima kada je izrada Zakona u pitanju da je završen predlog zakona, te da se nada da će "u roku od par meseci" da uđe u skupštinsku proceduru.
Kako kaže, izmena leži u tome što porodica više neće biti poslednja koja će odlučivati o saglasnosti, već da će se postavljati pitanje "kakva je bila volja vašeg preminulog člana porodice".
"Tako da se malo na drugačiji način pristupa i ja se nadam da će to biti u roku od par meseci gotovo i da će ući u skupštinsku proceduru. Opet kažem, treba da imamo zakon, naravno, ja ne sporim to, ali taj zakon neće naterati ljude da više doniraju organe", zaključio je Mladen Todić.
Novinarka Ana Đurić
Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.insajder.net.